Zarilac i Knežci

Sela Zarilac i Knežci se nalaze podalje od cesta, a u neposrednoj blizini rijeke Londže i pruge Pleternica – Našice. U prošlosti su pripadali kutjevačkom vlastelinstvu.

Kapelica Svete krunice u Zarilcu

Zarilac se prvi put spominje u dokumentima 1314. godine i piše se kao Zerylch, Zerelech. Nije poznato porijeklo tog naziva. U srednjem vijeku je to bilo veće imanje koje je pripadalo potomcima Petra od Požege. Oni su ga podijelili u dva dijela od kojih su Zarilac dobili nasljednici Tome od Požege, a dio, nazvan Draginovo polje, dobili su potomci Kupše od Požege.

U doba Turaka u oba sela su seljaci-muslimani koji su 1688. napustili svoje posjede i pobjegli preko Save u Bosnu, te su ova naselja ostala nekoliko godina pusta. Imena turskih gospodara Zarilca i Knežaca nisu poznata.

Knežci se prvi put spominju 1444. a zatim 1471. kada je naredio kralj Matija Korvin da se sruši kaštel (utvrda) “Knesjevec et Ferklevec” (Knežci i Frkljevci) zato što je njihov gospodar Blaž Husar izdao kralja. Tada je utvrda srušena i danas joj nema traga. Prije nekog vremena iskopan je u Knežcima kostur u sjedećem stavu s oružjem, ali je taj nalaz zagubljen.

Potkraj stoljeća naseljena su ova sela stanovnicima iz Bosne a nešto manje i iz Like. U Zarilcu su između 1702. i 1773. stanovale obitelji: Ivanović, Jelaščanin, Novaković, Janošević, Marković, Andrijević, Marijanović, Kovčević, Kovačić, Jerković, Kutuzović, Bernaković, Čačić, Krijanović, Franjić i Stojčević. Do danas su se zadržale porodice: Kutuzović, Čačić, Krijanović, Franjić i Stojčević.