Ratkovica

Selo Ratkovica se smjestilo u dolini između Orljave i Požeške gore, a nalazi se na pruzi i cesti Pleternica – Nova Kapela. Nekada se nalazilo na mjestu zvanom Kućište.

Zgrada uprave bivšeg rudnika ugljena u Ratkovici

U prošlosti se spominje Grad-potok ili Ratkov-potok – Ratkovica kao posjed plemića od Pavlovaca. Jedan od plemića Pavlovačkih, zvan Ratko, dobio je u posjed ovo selo i prema njemu se nazvalo Ratkovica. U blizini današnje Ratkovice spominje se 1275. posjed Gradpotok koji graniči s Komoricom, a leži pored Orljave. Taj Gradpotok možemo smatrati današnjom Ratkovicom, iako za to nema dovoljno dokaza.

Iznad Ratkovice postoji uzvisina zvana Gradina (Gradčina) gdje je u srednjem vijeku bila utvrda, kojoj se ne zna gospodar, ali ju je vjerojatno sagradio neki od plemića Pavlovačkih. U selu su živjeli pretežno Vlasi, odnosno Srbi, koji su naselili u doba turske vladavine. Prvo naseljavanje bilo je oko 1540, a drugo oko 1592. Najstarije obitelji su: Mađarević, Sekulić, Stojnović, Treskanica, Petrović, Jurišić, itd.

Nedaleko sela postojao je rudnik mrkog ugljena koji je davao dobru kvalitetu ugljena, ali su, zalihe vrlo malene i zbog toga je zatvoren. Nekada je u Ratkovici radila tvornica boja "Nerosin". Sada u selu ima pošta i željeznička postaja. Prema popisu stanovništva iz 2001. najviše je Baltića (8 obitelji sa 38 duša), Stojića (5/16), Treskanica (5/16), Bilobrk (4/15), Crnković (3/11) i Dolovčak (3/10). Smanjio se mnogo broj Srba, a povećao broj Hrvata, uglavnom doseljenika iz Bosne i Hercegovine. Ratkovica je zahvaljujući položaju, željezničkoj postaji, cesti i rudniku ugljena koji se zvao Majdan, bila veće selo. Već 1857. imala je 192 stanovnika, a 1961. dok je radio rudnik čak 446. Usprkos doseljavanju, ali i odlasku Srba danas tu žive 272 osobe. Osnovna četverorazredna škola radi od 1931. i od 1976. područno je odjeljenje OŠ "K. Adžić" iz Pleternice.

Crkva sv. Mihovila u Ratkovici stoji na povišenom mjestu iznad sela kao drugi "stražar" na ulasku u Orljavsko prodolje, a nasuprot sv. Dimitriju drenovačkom s čijeg se tornja može lijepo vidjeti preko Orljave. Te su dvije crkve samo po položaju gotovo dvojnici iako se građevinski potpuno razlikuju. Ova, ratkovička crkva bila je samo vjerski objekt i sjedište župe u kojoj je sredinom 17. st. upravljao već opisani fra Luka Ibrišimović. I ona je jednobrodna gotička građevina s lađom od 8,30 m i svetištem od 5,40 m. Dakle, duža je od drenovačke, ali uža jer ime samo 5,40 m. Građena je kao i sve tadašnje crkve od ka- mena. S obzirom da se nalazila u selu gdje je donedavno većina življa bila pravoslavne vjere, nije bila u funkciji, pa je sve do 1977. bila potpuno zapuštena i ruševna. Naime, urušilo se njeno svetište. Crkva je obnovljena u duhu romanike, pa se ugaoni kameni kvadri više ne mogu vidjeti kao onda dok su bili neožbukani. U doba baroka bila je obnovljena i imala tornjić iznad pročelja što se još može vidjeti samo na starim fotografi jama. Na zapadnoj strani okrenutoj uzduž hrpta brijega u smjeru sela Dragovaca je gotički portal šiljatog oblika. I unutrašnjost je bila oslikana. Zbog njenog po ložaja zanimljivo je napomenuti da je bila u tursko doba stražarnica.