Lakušija

Selo Lakušija smjestilo se u dolini potoka Vrbove nedaleko Sesveta. Prvi put se spominje 1478. godine kada je bilo u posjedu kutjevačke opatije. Tad se selo zove Lukašie, a piše se kao Lakushia. Švear tvrdi da je Lakušija bila posebno vlastelinstvo pod koje je spadao i Čaglin. Turski gospodar se zvao Lakić-spahija, pa je navodno, prema njemu selo dobilo ime. No, vjerojatnije je, da je selo dobilo ime prema praunuku Petra od Požege koji se zvao Levkuš. U polju prema potoku Vrbovi nalazila se neka utvrda kojoj danas nema traga. Poslije Levkuša selo je bilo u posjedu kutjevačkih cistercita (vrsta redovnika). Poslije odlaska Turaka selo je ostalo pusto pa je kutjevački kanonik Josip Babić naselio mnogo obitelji iz Bosne, Dalmacije i Like. Najstarije obitelji su: Matić, Peričić, Kerstetić, Damjanović, Kopunić, Prinagić, Jazavac i Grgurić. Sve ostale obitelji doselile su poslije 1702. Od navedenih nije se održala ni jedna, a danas se među najstarije obitelji ubrajaju: Starčević, Čačić, Bošnjak i Božić. Selo je 1702. godine imalo 9, a već 1740. god. 16 obitelji (ili zadruga). Poslije je stanovništvo opadalo, ali se naseljavalo novo i to: Josipović, Martić, Čurčić i Čengić. Pri prvom popis pučanstva u selu je bilo 79 ljudi, a najviše je upisano 1931. godine 180. Sada ima samo 90 stanovnika. Najbrojnije obitelji u Lakušiji su: Starčevići (7 obitelji sa 25 članova) zatim Paići (4/14), Bralići (2/13) i Čengići (2/6).

Gradska naselja