Ivanindvor

Ivanindvorom nazivala se prije pustara Gradac i bila je u vlasništvu obitelji Turkovića, vlastelina kutjevačkih. Bilo je to veliko imanje preko 2 000 hektara zemlje. Godine 1918. dobar dio te zemlje podijeljen je agrarnom reformom seljacima u Ašikovcima, Gradcu, Buku, Resniku i Svilni. Prije II. svjetskog rata na imanju je sagrađena tvornica žeste (špirit) koja je radila sve do sredine 50. godina. Godine 1900. živjelo je u Ivanindvoru 94 ljudi, djelatnika na dobru. Godine 1948. bilo ih je 143; 1961. samo 100, a 1971. nestalo je toga gospodarskog naselja sa statističkih popisa i pridruženo je selu Gradac. Na mjestu gdje je Ivanindvor bile su guste hrastove šume koje su iskrčene i 1870. podignut dvorac za upravu. Do 1914. tu je radila pilana i još jedna u Gradcu. Oko 1900. podignut je uz Londžu i ribnjak koji se koristio do 1920. Turkovići su 1910. prodali Ivanindvor Izidoru Franku, a on 1928. svu ekonomiju i dvorac ponudio obitelji Romić koji su dali kaparu, ali zbog gospodarske krize nisu ušli u posjed. Godine 1940. Ivanindvor je kupio čovjek iz Francuske zvan Premru koji je proizvodio žestu do konca rata. Veliko dobro Ivanindvor postalo je 1945. društveno vlasništvo kojim upravlja općina Pleternica. Od 1947. do 1951. njime upravlja vojna ergela u Kutjevu, a otada je samostalna ekonomija pod imenom “Klikun” koju je uspješno vodio inž. B. Kaloper, poglavito zbog prihoda vinograda i podruma u Pleternici. Od 1966. dalje kad upravu preuzima PPK Kutjevo, kad više ne postoji ni općine Pleternica, nestaje i vinarstva i podrumarstva, pa i glasovitog vina klikun. Tu se uzgajaju najprije goveda, pa pilići i na koncu je naselje raseljeno, navodno iz sanitarnih razloga. Bio je to kraj nekad uspješnog poljodjelsko- vinogradarskog dobra.

Gradska naselja