Blacko

Selo Blacko leži na cesti Pleternica – Požega uz obronke Požeške gore. Spominje se prvi put 1250. godine kao Blathka terra, a zatim kao Blacza i Blaccha. Prvi podatak o Blacku vjerojatno se ne odnosi na današnje selo. U Blacku kraj Orljave vide se ostaci neke utvrde kojoj se ne zna postanak ni ime. Nekad se pod imenom Blacko (Blatski, Blacki) podrazumijevalo imanje i plemićki dvorac u Orljavici, današnjoj Kuzmici. Tako je došlo do toga da se željeznička postaja naziva Blacko-Jakšić, iako je od Kuzmice udaljena jedan, a od Blacka više od tri kilometra. U vrijeme turske vladavine spominje se kao gospodar neki Čono iz Požege. Godine 1702. u Blacku su živjele obitelji: Vidaković, Marketanović, Vuković, Matić, Ruševljanin, Blačanin, Lovrić, Ružić, Smreković, Raličić i Pečanin. Kasnije su doselile obitelji: Mesarić, Đajić, Brkić, Filipović, Nikolić, Pelivanović, Kitanović, Brezimenović, Mihajlović, Mojčević, Grgošević, Grgić, Martinović, Matovinović, Stojčević, Werner i Mikrut. Do danas se održalo vrlo malo navedenih obitelji i to: Vidaković, Marketanović i Mesarić. Matovinovići i Stojčevići su preselili u Srednje Selo. Potkraj 19. i u početku 20. st. doselili su iz Like Milkovići (1908.) i Bukvići (pravoslavni), Dorići (1886.) iz Gorskog Kotara te Šojati (1905.), Gašparci i Pavličevići iz Primorja. U novije vrijeme doseljavali su se Hrvati iz Bosne i Hercegovine od kojih ima najveći broj, npr. Grbeši (6 obitelji s 29 članova), Ćavari (4/16), Begići (2/14), Stipič (2/14), Čuljak (2/13). Od starijih obitelji najviše je Vidakovića (3/13) i Milkovića (3/13). Blacko je imalo 1857. – 99; 1948. – 165, a prema popisu iz 2001. godine 252 žitelja. Porast je posljedica dobrog položaja na 3 km od Pleternice i 9 od Požege. Djeca idu do 4. razreda u Kuzmicu, do 8. u Pleternicu, a pripadaju župi sv. Kuzmana i Damjana u Kuzmici. Selo ima društveni dom.

Gradska naselja